Koji je to javni, društveni interes za tu perverznu potrošnju?

Nekoliko puta sam ove godine javno predlagao da se zabrani profesionalni fudbal u Srbiji, bar na određeno vreme, dok se ta kriminalna delatnost ne privede redu. Vidim da smo za policijsku zaštitu civilizovanog života, samo prošle subote, izdvojili najmanje 500.000 evra, odnosno 50.000.000 dinara. Pedeset miliona dinara! Od tolikih para Beogradska filharmonija živi dve i po sezone. Da ne nabrajam desetine hiljada siromašnih građana koji bi od te sume imali najzad i meso za ručak.

Aleksandar Mandić
(foto lična arhiva)

Koji je to javni, društveni interes za tu perverznu potrošnju? Radi se o jednoj delatnosti koja se zove trgovina ljudima. Oni koji mnogo bolje od mene znaju fudbalsku industriju, tvrde da je slika otprilike ovakva: „sportski radnici” koje u jednoj nežnijoj delatnosti zovemo makroi, zapaze maloletnika koji spretno šutira loptu, udele roditeljima malu mesečnu apanažu i čekaju da dečko poraste. Onda preko svojih navijača (bez navodnika molim) i neopranih para obezbeđuju da baš njihov momak zaigra u timu, pa i reprezentaciji, a onda dolazi džek-pot; prodaja nogu za sume o kojima se u Srbiji samo sanja. Sve se odvija pod okriljem klubova za trgovinu ljudima, koji se vode kao fudbalske sportske organizacije. Uz patronat ministarstva za sport i omladinu koji tu i ne vidi neki problem.

Zašto da svi mi sponzorišemo ta opsadna stanja? Sigurno ste primetili da se klubovi, kada im se pripreti da će igrati bez publike, ne žale na gubitak prihoda već na nedostatak podrške sa tribina. Naravno. Oni ne žive od prodaje ulaznica (kojih prodaju oko 800 prosečno po utakmici) već od trgovine ljudima.

Dakle, gospodine Dačiću: salvetu preko ruke (ubedljivije će delovati jedne spremne lisice pri ruci), pljuc u plajvaz i pred šefove Crvene zvezde: „Šta smo u subotu imali? Pet hiljada policajaca, puta toliko radnih sati, plus dnevnice, plus prevoz, plus 18 odsto PDV. Dakle, u roku od tri dana da vidim 50.000.000 dinara na računu MUP-a” To je njima i inače bakšiš u malo boljem poslu. Nek časte policiju kojoj zaista treba svi da skinemo kapu za strpljenje i disciplinu koju prikazuju godinama.

Građani drevne Kartagine nisu plaćali porez, kao ni naši „fudbalski sportski radnici”. Mi plaćamo, i zato, opet vam kažem, fudbal treba zabraniti.

Aleksandar Mandić, televizijski i filmski reditelj

Politika, Pogledi, petak  29. oktobar 2010.

Visits: 589

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *