Priča koja sledi je bez moje poente. Kada je pročitate, mislite o njoj kako vam drago. Samo činjenice:

Imam u Njujorku prijatelja. Zove se Baškim Redžaj. Rodio se u selu pored Peći 1954. godine kao treće dete. Posle njega rodilo se još sedmoro braće i sestara. Ukupno deset.

Otac Selman je bio za ono vreme retko i visoko obrazovan, završio je višu pravnu školu. Majka Hila, domaćica. Seća se da u detinjstvu nikada nije imao više od jednih pantalona, koje su se nasleđivale.

1979. diplomirao prava u Prištini i postao sudija u Okružnom sudu. Posle neku godinu prelazi u filijalu pančevačke fabrike Utva u Peći, na mesto sekretara fabrike i zamenika direktora.

1983. godine dolaze dva inspektora DB-a, i počinju stalne posete i ispitivanja o njegovoj tetki u Njujorku i stanju u fabrici. Jedan od njih mu prijateljski kaže da je bolje da ode. Pakuje se sa ženom u sedmom mesecu trudnoće i ide u Austriju. U izbegličkom logoru, koji više liči na logor nego na prihvatilište, ima već nekoliko hiljada Albanaca. Tu  mu se rađa sin i posle nekoliko meseci ide u Ameriku.

Prihvata ga tetka koja ima mali stan i svoju decu. Svi spavaju u jednoj sobi, na podu. Radi kao vratar („doorman“), stoji na ulici i uz osmeh otvara vrata bogatim stanarima.  Polako se osamostaljuje i od 1989. sa dva brata, pravnika takođe, drže piceriju u Konektiketu. Usput dobija još troje dece.

Nekoliko godina radi kao nastojnik u raznim zgradama i na kraju, 2000. godine dobija posao nastojnika u zgradi u kojoj je i danas. Uspeo je od veoma skromnih prihoda da odvoji za svoje magistarske studije, ali je dan pre početka nastave u zgradi o kojoj brine izbio veliki požar. Popravke i muke sa majstorima su mu  uzele šest sledećih godina života.

Uz posao koji radi pripada mu stančić u prizemlju, sa jednom prostorijom bez prozora, u podrumu. U toj sobi su sve četvoro dece do danas. Stariji sin je završio političke nauke, ćerka diplomirala na katedri za engleski jezik i književnost, mlađa ćerka studira dizajn, a drugi sin engleski. Kaže mi da za tih 12 godina nije čuo ni jednu primedbu niti svađu od svoje dece.

Baškimovi braća i sestre su u prvim brakovima i imaju još 28 potomaka. Jedna sestra je lekar u Švedskoj, ima dve ordinacije. Druga je domaćica, živi u Švajcarskoj. Treća je magistar hemije i radi u Prištini, kao i četvrta koja je doktorka farmacije. Najmlađa je diplomirala medicinu i radi na Kosovu.

Jedan brat je predsednik prekršajnog suda u Peći a drugi profesor Univerziteta u Prištini i talenat za jezike, govori ih šest, uključujući kineski. Jedan brat je završio sve škole u Americi, živi u Konektiketu, radi kao psihijatar i objavljuje stručne knjige, a četvrti je pravnik, radi na Menhetnu.

Ove nedelje, Baškim je kupio skromnu kuću na periferiji Njujorka i dvoje starije dece će prvi put za ovu Novu godinu imati svoje sobe.

Aleksandar Mandićtelevizijski i filmski reditelj

Politikin kulturni dodatak, Mera za meru, subota 29. decembar 2012.

Visits: 906

One Comment

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *